Završna konferencija jednog europskog projekta rezultirala je zaključcima koji analiziraju budućnost opstanka i financiranja udruga po ulasku Hrvatske u Europsku uniju.
Regionalna završna konferencija Mladi u pretpristupnim i strukturnim fondovima održala se krajem studenog 2011., kao završna aktivnost projekta EU misli, kojeg je nevladina organizacija PRONI Centar za socijalno podučavanje iz Osijeka, u partnerstvu s Osječko-baranjskom, Vukovarsko-srijemskom i Sisačko-moslavačkom županijom provodila uz potporu programa IPA INFO 2009 Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj. Uz sudionike i sudionice županija panonske Hrvatske, predstavnike lokalnih vlasti i civilnog sektora, sudjelovali su i stručnjaci iz Finske, Mađarske i Slovenije, piše Ljiljanka Mitoš-Svoboda za H-Alter.
44.915 udruga
U svrhu pripreme za budućnost Hrvatske, međunarodni eksperti pružili su iskustva i informacije, koje trebaju pomoći održivosti i jačanju civilnoga sektora i pronaći Hrvatska je doživjela hiperinflaciju udruga u tolikoj mjeri da je taj dokaz demokracije postao kontraproduktivan njegovo čvrsto mjesto u strukturnim fondovima EU, s naglaskom na mlade ljude koji se susreću s novim izazovima u civilnom društvu, povezanim sa financiranjem udruga.
Po podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj djeluje 44.915 udruga, registriranih po Zakonu o udrugama. Unutar tog broja su vjerske, sportske (15.000!), hobističke, humanitarne, ekološke i ine druge, a sve su ravnopravne u traženju novaca za svoj rad, aktivnosti i plaće za nešto više od 18 000 zaposlenih osoba te nepoznat broj honorarnih suradnika i suradnica. U 2010. godini udruge su "pojele" 1,4 milijarde kuna državnog budžeta i 4,5 milijuna proračunskih novaca iz gradskih blagajni. Prema podacima iz popisa stanovništva, ima nas 4,290.612, što će reći da na 95,5 osoba ide jedna udruga!
Po brojkama, Hrvatska je doživjela hiperinflaciju udruga u tolikoj mjeri da je taj dokaz demokracije postao kontraproduktivan. Zakon o udrugama dospustio im je apsolutnu slobodu organiziranja i rada, uz minimalne uvjete i kriterije registriranja, dajući svakoj udruzi pravo na javni prostor za rad i dobivanje financijske potpore, iako većina udruga prostor ne dobiva od loklanih vlasti čime one direktno krše zakon.
Osobni prosperitet
Bolna točka civilnog društva je ta što su mnogi u tom sektoru pronašli šanse za osobne i političke prosperitete, osnivajući više udruga, koristeći zakonska prava za svaku od njih, ali ne dajući za uzvrat nikakvu društveno korisnu akciju. Na taj način mnoge korisne i u našem turbulentnom društvu neophodno potrebne udruge našle su se u sjeni ovih prvotnih. Već je od prije godinu-dvije primijećen zastoj u društvenoj, javnoj angažiranosti udruga, kao nositeljica civilnog društva u Hrvatskoj. Naime, ono što se neprimjetno uvuklo u taj sektor jest strah od neminovnih promjena u načinu rada vezanih za mogućnosti pronalaska izvora financiranja svog rada.
Milica Milosavljević, mag. oec., voditeljica projekta EU misli osječkog PRONI Centra za socijalno podučavanje, naglasila je da udruge polako postaju svjesne problema
koji ih očekuju jer uz neinformiranost o strukturnim i kohezijskim fondovima EU dodatno se nalaze pred nužnom fazom restrukturiranja sukladno novim pravilima financiranja koja dolaze.
Po njenim riječima, aktivne organizacije civilnog društva u gotovo svim lokalnim sredinama udaljenim od velikih gradova nositeljice su zapošljavanja i informiranja svih skupina društva o nadolazećim promjenama, a upravo te udruge će imati velikih financijskih poteškoća za nastavak svoga djelovanja. Takve organizacije nisu bile u prilikama "uštedjeti" niti stvoriti zalihe novaca kojima bi mogle dokazati svoju sposobnost korištenja strukturnih fondova.
- Jednostavnim rječnikom rečeno, Hrvatsku čekaju ogromni novci, ali samo one udruge koje budu imale novac kojeg će prvo ulagati u provedbu projekata, a tek onda ostvariti pravo na povrat uloženih sredstava, moći će konkurirati biti konkurentne za dobivanje EU novaca, objašnjava Milosavljević.
Humanitarna utočišta
Mali broj udruga imat će mogućnosti ostvarivati partnerstva, zbog istih ili sličnih razloga. Naime, predfinanciranje na temelju kredita također neće moći podnijeti, jer su troškovi kamata na kredite projektno nepriznat trošak što znači da bi taj dio novca udruge negdje trebale "zaraditi", a to podrazumijeva socijalno poduzetništvo .
Dr. Dimitra G. Ioannou, koja već 12 godina radi programiranje, praćenje i vrednovanje projekata pomoći u pripremi za strukturne fondove u novim državama članicama ili zemljama kandidatkinjama za članstvo u EU , na osječkoj konferenciji Mladi u pretpristupnim i strukturnim fondovima, između ostalog je rekla:
- Iskustvo zemalja koje postaju članice EU pokazuje da odmah po pristupanju u toj državi prestane postojati 50 posto udruga. Treba prihvatiti da udruge nisu "humanitarna utočišta" nego organizacije civilnog društva koje se bave striktno određenim područjima, za koja su se strateški opredijelila u svojim petogodišnjim programima i planovima.
Dio međunarodnih stručnjaka i stručnjakinja koji su dva dana sudjelovali na PRONI-evoj konferenciji u Osijeku, mišljenja su da nije ništa loše niti ne-demokratično što će se i u Hrvatskoj "očistiti" tržište udruga. Periodi krize su dobri, donose promjene, organizacije civilnog društva koje ostanu , ojačat će i kvalitativno i kvantitativno.
- Što se tiče Hrvatske ipak ima jedna tamna strana, jer mi imamo puno dobrih udruga koje rade za društvenu dobrobit, ali jednostavno neće opstati zbog spomenutih financijskih kriterija koje diktiraju europski strukturni fondovi. No, za njihovo članstvo postoje druge šanse, jer će svoje stečeno znanje i iskustvo moći prenijeti u druge sektore, kao stručni suradnici i suradnice, savjetodavne osobe i slično, dok će dio ostati u civilnom sektoru kao temelju građanskog društva, mišljenja je Milica Milosavljević.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
Ljiljanka Mitoš-Svoboda, H-Alter
