Prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost[1] (u daljnjem tekstu Zakon) pod poduzetnikom se smatra pravna ili fizička osoba koja trajno i samostalno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda. Pravna ili fizička osoba koja se Zakonom smatra poduzetnikom ne mora se i prema drugim zakonima smatrati poduzetnikom. Iz ovoga proizlazi da su udruge prema odredbama Zakona poduzetnici te da postaju porezni obveznici kada im je godišnja vrijednost isporuka dobara i obavljenih usluga, odnosno ostvarenih prihoda uz naknadu (članarine i donacije ne spadaju u navedene prihode), nakon odbitka prihoda ostvarenim obavljanjem usluga i s njima povezanim isporukama dobara od javnog interesa, u prethodnoj kalendarskoj godini bila veća od 85.000,00 kn.[2]
- OSLOBOĐENJE PLAĆANJA PDV – a NA ISPORUKE OD JAVNOG INTERESA
- usluge i isporuke povezane sa socijalnom skrbi,
- usluge u vezi zaštite djece i mladeži,
- usluge obrazovanja pod uvjetom da se obavljaju prema programima verificiranim od strane MZOŠ – a,
- usluge umjetničkih organizacija i sl.
Usluge neprofitnih organizacija čiji su ciljevi vjerske, domoljubne, filozofske, dobrotvorne ili druge općekorisne naravi koje iste obave svojim članovima u skladu sa statutima ili drugim pravilima tih organizacija, smatraju se uslugama od javnog interesa te su oslobođene plaćanja PDV – a. Oslobođenje se primjenjuje neovisno o tome plaćaju li članovi navedenih organizacija članarinu u skladu s pravilima tih organizacija ili se njihova djelatnost temelji na donacijama i dobrovoljnim prilozima.
Usluge i isporuke dobara u vezi s priredbama koje obave neprofitne organizacije čiji su ciljevi vjerske, domoljubne, filozofske, dobrotvorne ili druge općekorisne naravi pod uvjetom da se prikupljena sredstva nakon podmirenja troškova vezanih za organizaciju tih priredbi ili događanja koriste u dobrotvorne svrhe, odnosno svrhe za koje su te organizacije osnovane, također se smatraju uslugama od javnog interesa Svrha tih priredbi ili događanja mora biti određena unaprijed što može biti označeno na kartama, plakatima ili oglašeno u javnim medijima. Oslobođenje se odnosi i na prodaju karata za te priredbe ili događanja.
Navedene neprofitne organizacije mogu organizirati najviše dvije priredbe ili događanja humanitarnog, odnosno dobrotvornog karaktera.
- POREZNA OSLOBOĐENJA PRI UVOZU
Plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su neprofitne organizacije pri uvozu:
- dobara posebno izrađenih i prilagođenih za osobnu uporabu, obrazovanje, kulturnu, socijalnu, profesionalnu i drugu rehabilitaciju slijepih, slabovidnih, gluhih, dijaliziranih, te mentalno ili fizički hendikepiranih osoba, kada ih uvoze ustanove ili organizacije registrirane za pružanje pomoći i rehabilitaciju takvih osoba, a dobivena su bez plaćanja naknade, uz uvjete propisane carinskim propisima;
- besplatno dobivenih dobara za zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba, kao što su hrana, lijekovi, odjeća, obuća, posteljina, higijenske potrepštine i slično, koja radi besplatne podjele ugroženim osobama uvoze državne i druge registrirane humanitarne i dobrotvorne organizacije i ustanove;
- dobara za zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba koja žrtvama katastrofa besplatno dijele državne i druge registrirane humanitarne i dobrotvorne organizacije i ustanove;
- opreme koja se besplatno iz inozemstva šalje navedenim organizacijama i ustanovama u svrhu zadovoljavanja njihovih operativnih potreba i ostvarivanja njihovih humanitarnih ciljeva.
Oslobođenje se ostvaruje uz uvjete propisane carinskim propisima. Oslobođenje se ne odnosi na alkohol i alkoholna pića, duhan i duhanske proizvode, kavu i čaj te na motorna vozila, osim vozila prve pomoći.
- POREZNA OSLOBOĐENJA NA TEMELJU MEĐUNARODNIH UGOVORA I PROGRAMA POMOĆI
Ako se programi udruga financiraju na temelju međunarodnih ugovora i programa pomoći, onda je nabava dobara i usluga iz tih sredstava oslobođena plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Provođenje oslobođenja detaljno je regulirano i opisano Pravilnikom o porezu na dodanu vrijednost.
[1] Narodne novine br. 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, i 90/05[2] Članak 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (N. N. br. 87/09.)
